08. februar 2012.
registrujte se | login
valentinovo
Dereta Info Dereta Nagrade O nama Konkurs Knjižare Biblioteke Novo Uskoro Press Clipping
Cinici
Anatolij Mariengof
Bernardijeva soba
Slobodan Tišma
Antidepresiv
Mirjana Bobić Mojsilović i prijatelji
Buntovnici - sprska mitologija
Milenko Bodirogić
nagradjeni clanovi d kluba
   home < dereta

KONKURS

KNJIŽEVNA NAGRADA ZA 2011. GODINU

Književna nagrada „Miroslav Dereta" za najbolji neobjavljeni roman u 2011.g. dodeljena je Milkici Miletić za roman „Terra d'orro" u Galeriji´73, u ponedeljak 5. decembra u 19 časova. Nagradu je laureatu uručio predsednik GO Čukarica Milan Tlačinac. Grafički atelje „Dereta" i Gradska opština Čukarica već tradicionalno organizuju književno veče na kome je uručena ova prestižna nagrada u okviru manifestacije „Decembarski dani Čukarice", koji su se ove godine održali u godini jubileja kada opština Čukarica proslavlja 100 godina svoga postojanja.
Pored autora Milkice Miletić, na književnoj večeri su govorili i Dijana Dereta, direktor GA „Dereta", Zoran Bognar, predsednik žirija, a nastupio je i muzički ansambl „Nymbus".


VI DERETIN KONKURS ZA NEOBJAVLJENI ROMAN 2011.
obrazloženje žirija


Na VI Deretinom konkursu za neobjavljeni roman za nagradu “Miroslav Dereta” pod patronatom Grafičkog ateljea „Dereta“ i Gradske opštine „Čukarica“, u periodu od 1. marta do 1. jula 2011. godine, stiglo je 149 rukopisa…
Žiri koji je višemesečno radio u sastavu Zoran Bognar (predsednik), Milica Lilić i Radivoj Šajtinac odredio je najuži izbor od 5 rukopisa. To su romani: «Oslobađanje Beograda» Slave Stojkovića, «Boje i barut» Olgice Cice, «Ako u sledećem životu budeš leptir» Milovana Stankovića, «Terra d’oro» Milkice Miletić i «Trudovi» Krste Popovskog.
Na poslednjoj sednici žiri je jednoglasno odlučio da nagrada „Miroslav Dereta” za 2011. godinu (koja se sastoji od povelje, štampanja nagrađenog rukopisa i novčanog iznosa) pripadne Milkici Miletić za roman „Terra d’ oro“...
Obrazloženje žirija uz kratke opservacije rukopisa koji su ušli u najuži izbor glasi ovako:

Slavo Stojković: Oslobađanje Dubrovnika

Roman je u svojoj kompozicionoj arhitekturi zamišljen kao krstasti svod bez obzira na to koliko bi se tom asocijacijom složio sam autor. Dva se luka presecaju u tematsko- sižejnoj konstrukciji: jedan povezuje istoriju i sadašnjost s ljudima, slikama, događajima, biografijama i sudbinama iz gosparskog i vedutskog Dubrovnika s Beogradom i njegovi urbanim preobražijima. Dalja i bliža istorija presecaju se ne samo kao pojedinačne i kolektiuvne ljudske priče već i kao građe za trajne potrage, kako za ljubavlju i živima tako i za istinom i objašnjenjem spram sudbina onih koji su ne samo nestali, već nasilno oterani u smrt. Smenjuje se, u stilskom postupu, “zebaldovski“ narativno utrostručeno vreme prošlo, sadašnje i buduće s obrisima mudrih i versički bogatih citata tragično stradalog pesnika Milana Milišića s rasuđivanjima prvog lica, naratotora koji u sadašnjem trenutku, između istorije, biografije i porekla, pronalazi i sreće likove i zavičajne belege, pronalazi i specifišna artefakta za podršku i samoohrabrenje u osvajanju sadržajne jasnoće sopstvenog života u kojoj su senke dve smrti, pesnika Milana Milišića i novinarke Dade Vujasinović...

Olgice Cice: Boje i Barut

Roman posvećen slikarki Nadeždi Petrović, napisan je kao apoteoza umetnosti, ideji ostvarenja svog bića i uzvišene službe rodu kojem se pripada. Ugrađujući u temelj dela i postulate o umetnosti Nadežde Petrović, kao što je onaj „umetnost ne profaniše, ona diže i pali moral, pomaže razvitak socijalnih pitanja i evoluciju naroda, podiže kult u čoveku do najviših granica, vrednost jedinice i celog plemena u očima naprednih naroda“, Olgica Cice je kroz sudbinu slikarke koja je imala smelosti da bude drugačija i svoja, pokazala kako se iz malog naroda tragične sudbine (opisi teških godina balkanskih ratova), može stići do svetskih estetskih visina. Književnost naknadnim rekreiranjem takvih veličina crpi novu snagu za afirmaciju ideja koje ne gube vrednost ma kako davno bile začete.

Milovan Stanković: Ako u sledećem životu budeš leptir

Roman o ljubavi kao putu do sebe, potraga za identitetom, mladalačka lutanja, ulazak u zabranjenu zonu gde se svest omamljuje opijatima u želji da se sazna više i o sebi i drugima. Bekstvo od straha od smrti pokreće radnju i vodi u lavirint pogrešnih poteza glavnog junaka. Ovo je priča i o prijateljstvu iz detinjstva, o neistraženim predelima čovekove psiha u kojoj su obrisi svega nejasni i lako menjaju stvarnu sliku sveta. Roman je pisan poetski, sa oslanjanjem na literarno iskustvo Halila Džubrana i donekle preispituje status literature, svetih knjiga. Pisan je u prvom licu i predstavlja savremeni svet vidjen okom introvertnog čoveka koji živi u svetu imaginarnog što datira iz traumatičnog dodira sa spoljašnjim iz detinjstva.

Krste Popovski: Trudovi

Ovaj prozni venac autor vešto prepliće kroz fikcionar između teme, stila, mikro i makro diskurs autosarkastičnom intonacijom, uslovno rečeno, kombinacijom Vudi Alenovog spinovanog i Rableovskog oblapornog, sočnog humora. Autor sledi ekskluzovno-šokantnu mistifiksciju ne samo o muškoj već svojoj ličnoj trudnoći i homoseksualnosti, kombinacijom verističkih detalja ali i mikro komentara, destatabilizuje svaki mikrokontekst i semantičku jednoznačnost, autoreferencijalnim primarnim narativom kompletnu sižejnu tkanicu drži u stanju zamrznuća i otopljenja, fragmenta ili priviđenja, indikacije ili ishoda. Detabuizacija polnog, porodičng, profesionalnog, ličnog i kolektivnog ontološkog zaleđa pojedinca, kolektiva i sudbine kao globalnog vrednosnog sistema u, na primer, istrošenim i demistikovanim moralnosociološkim koordinatama, poput Konradovog Posetioca u globalnoj kompoziciji romana deluje ubedljivo ali je problem najviše u tim hitrim i mikrosarkastičnim komentarima koji su možda iz autentičnog, komunikativnog i asocijalnog miljea i klišea ali ne iz originalnog, lucidnog korpusa. To dovodi do poetičkog opuštanja i stilske rutine, nekontrtolisane samozavaravajuće vickavosti. Ali, rukopisu se ne može poreći pismena, inteligentna artikulacija smelih tema i demistifikacija.

Milkica Miletić: Terra d’ oro

Milkica Miletić, po obrazovanju diplomirani pravnik. Piše poeziju, prozu i poeziju za decu. Sarađuje aktivno sa književnim časopisima. Objavljene su joj zbirke poezije: Tragom ljubavi (1995), Od šake do usana (1999), U retrovizoru (2001), S one strane (2002); roman Zapis na latici ruže (2003) i roman od kratkih priča Kanabe (2009).
Živi i radi u Čačku (uređuje književni program u Domu kulture).
Ono što malom broju pisaca koji se opredele da osvoje i i ostvare autentičan rezultat u, uslovno govoreći, žanrovskom korpusu istorijskog romana bez teze i konstrukcije a to je da se napiše roman istorije, ostvarilo se u ovom delu Milkice Miletić. Autorka prati burnu sinhroniju porodičnih sudbina trgovaca, moreplovca, gospara, Srba iz Dubrovnika i njihovih burnih života i živih fresaka tih sudbina u okrilju Istočnoga zaleđa, u Srbiji, u moravskom Gradcu i okolini, u zemlji Despota Stefana Lazarevića, ljudskom, kolektivnom i pojedinačnom trudu u pretvaranju prirodnih dobara u ne uvek lepši nego i neizvesniji i opasniji život. Taj preplet mediteranskog, azurnog i belokamenog, meditertanskog, levjatanskog, kitnjastog, s jedne strane i bujnoplaninskog, rudnobogatog šumovitog, zmijolikog i rečnovilinskog, vrletnog i strmog. vizantinsko pastoralnog i surovog, katunskog, hajdučkog, katoličkog, paganskog, pravoslavnog i poznorenesansnog; od latinskih citata do hrisovulja, matrikula i hageografija, artikulisan je izuzetnom, gustom dramaturgijom koja siže ovog romana uspostavlja, stilski, u stalnom naponu, efektnom fragmentizacijom, onim što omogućuje da životni, strasni i čulni ljudski uzorak dođe u prvi plan, da osvežava i rekreira primarni narativni tok i da tako likovi budu pokrertači radnje i konteksta a ne ishodi predestinirane poruke ili vanestetske namere..
Tako je priča o dubrovačkim trgovcima, porodici, prevashodno braći, De Lembrini izuzetna hronika o pojedincu u olujama i provalijama istorijskih dešavanja. Dok jedan Lorenco ostaje kao fratar u Dubrovniku, drugi, Antun, razbludan, nemiran i ničim, ni dobrim ni uzvišenim, ni zlim ni pretećim pripitomljiv, ostavlja nemilovanu mladu nevestu u belim kamenom i plavim morem opasanoj tamnici, rođenom bratu, slugi božjem kao fatalno iskušenje a sin mu kao plod bludnjičenja sa sluškinjom, smerno samokažnjavajuće usvojen od vilinske maćehe iz Beneventa, putevima trgovačkim, bogatunskim i inim postaje zakupac carine na Rudniku tako gde je Gradac ili Čačak kako ga zvaše dubrovčani. Istorija tamo istorija ovamo, i na moru i na Moravi, tamo kuge i brojna zbitija, ovde rudokopi, ratovi, najezde, turci, Čelnik Radič i surovosti istorijske zbilje spram u sebi zapretene poezije opstanka mudroga Despota Stefana Lazarevića. I tamo dekadencija i licemerje, zavist, zloba i obest nezajažljivo bogatih spram skrušene tuge siromašnih, kao da se belegom istorodnim, plemenskom kobi spajaju more i Morava. Gde su muke i težnje tu su i bližnji i dalji, gde su vrline poroci tu su i neznani ali i potomci. Tako se uz pesničke navode i citate, tu duhovnu armaturu, brojnim značenjima pridodaje i leksički obilna čulna “okolina”, malo so, jod i lijander a malo rudničko bilje i moravski žubor...

Uručenje nagrade „Miroslav Dereta” Milkici Miletić i promocija nagrađenog romana „Terra d’ oro“obaviće se u Opštini Čukarica početkom decembra, na Dan gradske opštine Čukarica...

U Beogradu, 28. septembar 2011.

Žiri: Zoran Bognar, predsednik
Milica Lilić
Radivoj Šajtinac


Nagrada „Miroslav Dereta“ – najuži izbor

Žiri u sastavu Zoran Bognar (predsednik), Milica Lilić i Radivoj Šajtinac odredio je najuži izbor od 5 rukopisa. To su romani: "Ako u sledećem životu budeš leptir" Milovana Stankovića, "Trudovi" Krste Popovskog, "Terra da oro" Milkice Miletić, "Boje i barut" Olgice Cice i "Oslobađanje dubrovnika" Slave Stojkovića.

Informacija o pobedničkom rukopisu biće saopštena na konferenciji za štampu 28. septembra, u 12 h, u knjižari Dereta (Knez Mihajlova 46).


VI Deretin konkurs za neobjavljeni roman

Nagrada "Miroslav Dereta"

Na VI Deretinom konkursu za neobjavljeni roman za nagradu “Miroslav Dereta”, u periodu od 1. marta do 1. jula 2011. godine, stiglo je 149 rukopisa…

Žiri koji je višemesečno radio u sastavu Zoran Bognar (predsednik), Milica Lilić i Radivoj Šajtinac odredio je uži izbor od 10 rukopisa. To su romani: "Na dalekom tragu" Zorana Rosića, "Ako u sledećem životu budeš leptir" Milovana Stankovića, "Trudovi" Krste Popovskog, "Osa života" Branislava Prelevića, "Terra da oro" Milkice Miletić, "Opraštanje" Nebojše Lazića, "Boje i barut" Olgice Cice, "Dnevnik zaljubljenog taksiste" Petra Zeca, "Oslobađanje dubrovnika" Slave Stojkovića i "Iznad sebe" Rusije Marinković.

Informacija o rukopisima koji su ušli u najuži izbor biće objavljena sredinom septembra.


VI Deretin konkurs za neobjavljeni roman

Nagrada "Miroslav Dereta"

Grafički atelje Dereta raspisao je šesti po redu konkurs za dodelu književne nagrade "Miroslav Dereta" za najbolji neobjavljeni roman.Konkurs je otvoren do 1. jula 2011. godine. Rukopise, potpisane punim imenom i prezimenom, slati na adresu:

Grafički atelje Dereta
Vladimira Rolovića 94a
11030 Beograd

sa naznakom konkurs za nagradu "Miroslav Dereta" Žiri će svoju odluku doneti početkom septembra. Nagrađeni rukopis će izaći iz štampe u toku ovogodišnjeg beogradskog Sajma knjiga. Nagrada koja se sastoji od povelje i novčanog iznosa biće dodeljena u decembru 2011.
Rukopisi poslati na konkurs se ne vraćaju.

Kataloge izdanja i sve informacije o izdavačkoj kući možete dobiti e-mailom office@dereta.rs, na telefone: 011 23 99 077, 23 99 078, ili se obratite urednicima Siniši Kolariću, na telefon 069 23 99 077, Zoranu Bognaru na telefon 064 129 4089 i PR menadžeru Bojani Drljević 065 221 3702 ili dođite lično u naše knjižare u Knez Mihailovoj 46 (011 30 33 503, 2627-934) i na Banovom brdu, Dostojevskog 7 (011 3058707).


DODELA NAGRADE MIROSLAV DERETA

U utorak. 1.12. 2010. godine u Galeriji 73, peti put je dodeljena nagrada „Miroslav Dereta“ za neobjavljeni roman godine. Ove godine dobitnik nagrade je Petar Grujičić za roman „ Beovavilon“. Pred velikim brojem novinara, gostiju i prijatelja Grafičkog ateljea Dereta svečanu plaketu je uručila direktor Grafičkog ateljea Dereta - Dijana Dereta, a novčani deo nagrade predsednik opštine Čukarica gospodin Milan Tlačinac. O knjizi su govorili predsednik žirija Zoran Bognar i Petar Grujičić , a odlomke iz romana je čitala naša poznata dramska umetnica Lena Bogdanović. U prijatnoj atmosferi na prigodan način je obeležena petogodišnjica dodele ove jedinstvene nagrade.


V Deretin konkurs za neobjavljeni roman 2010.

Laureat PETAR GRUJIČIĆ za knjigu BEOVAVILON

obrazloženje žirija

Na V Deretinom konkursu za neobjavljeni roman za nagradu “Miroslav Dereta”,  u periodu od 1. marta do 1. jula 2010. godine, stiglo je 133 rukopisa…
Žiri koji je višemesečno radio u sastavu Zoran Bognar (predsednik), Milica Lilić i Radivoj Šajtinac odredio je najuži izbor od 5 rukopisa. To su romani: «Nebeske kosturnice» Ranka Pavlovića, «Atlantis» Nenada Petrovića, «Kameni brodovi» Save Stijepovića, «Beovavilon»  Petra Grujičićai «Niko, nigde»  Boška Tomaševića.
Na poslednjoj sednici žiri je jednoglasno odlučio da nagrada „Miroslav Dereta” za 2010. godinu (koja se sastoji od povelje, štampanja nagrađenog rukopisa i novčanog iznosa) pripadne Petru Grujičiću za roman „Beovavilon”...
Obrazloženje žirija uz kratke opservacije rukopisa koji su ušli u najuži izbor glasi ovako:

1. Ranko  Pavlović (Banja Luka):  NEBESKE KOSTURNICE
Naslovna  paradigma  je  koncentrovano ishodište teme, sižea, dramaturgije, događaja, likova i odnosa, sećanja i stvarnosti, zebnji i podledica. Rat se na fonu porodice i određene uže  zajednice, na uzorku od odlomka Predela i Sveta, tretira, vrlo sugestivno i stilski ubedljivo, kroz dobro diferencirane likove, njihove, ipak, po ličnom ishodu različite sudbine i  intimnu hemisferu, sledeći, uslovno rečeno, suptilnu  autorsku narativnu, strategiju. Tako  je pronađen i spas od patetične i predefinisane retoričnosti, ali, na žalost, ne od povreme tromosti i  predvidivosti naracije.

2. Savo  Stijepović (Čačak):   KAMENI BRODOVI
Hteo  to autor  ili  ne,  jer Bogu hvala, jedini  pravi slobodni smisao recepcije nije u prijemu  hotelskih gostiju već u slobodi čitaoca da oseti i formira svoj utisak: dakle,  ovo je ipak jedna, mora se priznati originalna i vešto zamišljena i transponovana verzija  on the roud  romana. Prepuno značenja i zračenja, ovo štivo prevazilazi i jednosmernost i hronologiju u stilskom smislu i ishodu, s jedne strane ali i ne naseda ni na retrogrodne, epsko kabaste neporecivesti tretmana istorijskih skaza i prikaza  etnofantastičnih preobražaja  i priviđenja. Ideja u putu koji pojede sam sebe kao brojne druge krajnje poetičke paradigme u ovom su tekstu, prepunom bogatog  podtekstnog brujanja, nekoliko života jedne rečenice, primer  su osobenog shvatanja  proze  u ovom vremenu.

3. Boško Tomašević (Insbruk, Austrija): NIKO, NIGDE
Ovo  štivo  ispisala je osetljiva mudrost i mudra osetljivost. Autor sledi, i bez skrivanja i ustezanja kazuje  pisanje Logosa, njegov bezobalni diktat. Rečenicama koje slikaju, slikama koje govore, znače i zrače, u  tekstu poput  fuge i neprekidne sonate, Tomašević kroz pesničku  asocijativnu detekciju  uskoivitlava na primeru porodične sage ogroman prostor značenja koji je posledica samooostvarenja teksta, samoiznenađenja i samoootkrića u istom. To se u prozi  ostvaruje vrlo retko i uspeva samo ponekima. S jedne strane nežna  i nepregledna sonata snegova u iskonskoj potvrdi pustoši, s druge strane pustoš gradova bez duše i toponomastika skrovitih ili prećutanih odredišta duše. Ne krije se ni udeo pesnika, filozofa, slikara, duhovnika, stradalnika i veličanstvenih lutalica... Iznad blata je Čovek volje, ali i melanholije. Pred nesputivom večnošću su nade i pojave, ljubavi i drhtanja,  sveci i živuljke, konkretne scene i oštre, lične slike.

4. Nenad  Petrović (Beograd): SILAZAK  U ATLANTIS
Heseova paradigma o spasonosnoj ulozi (duhovno ujedinjenog) elitizma u osnovi je ovog romana s tezom. Autor prepliće filozofske i istorijske činjenice, s individualnom, skoro dnevnički verifikovanom biografijom, hronikom života mudrog i preosetljivog subjekta koji u svom posmatranju istorije, filozofije, globalnih ili dnevnih fenomena, sopstvenoj introspekciji pridružuje i citate iz pomenutih sfera duha i logosa i problem nastaje u tome što  metaknjiževni  sadržaji, akribijski prilozi, dimenzijom i stilskom funkcionalnošću stiču dimenziju i značenja po sebi pa  se u drugi plan ostavlja beletristička komponenta ili matrica... Dovode se epohe, kolektivni  i pojedinačni, istorijski gestovi u novi, kontekst, daleko od ustaljene bezpogovornosti. Autor naglašava da je po sredi utopija i ishodišta njene dekonstrukcije ili rekonstrukcije Sveta u mentalnom su  sistemu pojedinca, njegove osetljivosti  ili spremnosti za borbu za sopstveni identitet, za sopstveni Atlantis.

I nagrađeni rukopis:

5. Petar  Grujičić (Beograd):  BEOVAVILON

Petar Grujičić, rođen je 31. oktobra 1967, u Beogradu. Diplomirao dramaturgiju na beogradskom FDU, kao i jjugoslovensku i opštu književnost na Filološkom fakultetu. Na Filološkom fakultetu magistrirao 1998. godine i doktorirao 2008. godine. Napisao više pozorišnih drama, od kojih su izvođene «Fiškal galantom» (1994), «Pucnji na Terazijama» (1996), «Tekelija» (2004). Dobitnik je Sterijine nagrade za dramski tekst 1995. godine.
Napisao roman «Barbarogenije, čovek koji ne umire» (Book & Marso, 2002) i monografsku studiju «Tamni junak – postupci idealizacije Marka Kraljevića» (Tia Janus, 2010). Napisao scenario za film «Pun mesec nad Beogradom» u režiji Dragana Kresoje, 1993. godine. Bio pozorišni kritičar na Radiju B92 od 1990-1999. godine.
Beograđani, rođeni ili povratnici, prolaznici ili putnici namernici, slučajno ili namerno prisutni u toj urbanoj i presijavajućoj klisuri Knez Mihaljove ulice, tog su se dana, iznenađeno i uplašeno sklanjali s puta čoveku koji je jurio, mašući nožem za seckanje girosa, kao mačetom dok je, tamo negde na  rubu grada, u još golim, neraspoznatljivim novim naseljima, preko svežih temelja, rupa, kanala, šahtova, žica, skela i ograda, mlada srnolika policajka koja očekuju da će joj se ispuniti san i da će uskoro otići u Ameriku, u divljem je  trku za odbeglom, prostitutkom ili nedostižno zaljubljenom devojkom, a u avionu koji tek što nije sletio na ”Teslu” je mladić koji se nakon toliko godina vraća u svoj rodni grad, da bi dao kreativni doprinos nekoj novoj modnoj liniji u svetu glamura i upoznao čoveka koji svojoj verenici za rođendan poklanja plastičnu operaciju, nove grudi i nov izgled, a sve to dok dole pri obalama, velikih reka, tamni lepak plićaka drži neploveće splavove u  prividnom mirovanju; sve ispod noćnog neba i zvezda  ili  danju jarkog sunca obešenog nauznak iz visine, nanizanih komada mesa ili sudbina, upravo iznad ovog pčelinjaka-osinjaka zvanog BEOVAVILON.
Roman «Beovavilon» naglašene je urbane ikonografije  ali i naglašenog pikarskog dinamizma. Pisan metodom, tritmenta ili filmske priče  tekst u osnovi svoje kompozicione organizacije kao da sledi onu altmanovsku  mrežu ”kratkih rezova”, gde se  ličnosti, događaji, posledice,  konteksti, pandemijum i rekvizitarujum uzoraka mitologije stvarnosti ubedljivo, gorko i slatko, eksplozivno i poetički sonorno, intimistički i sarkastično, melanholično i ironično, dokumentaristički ili melodramski, veristički ili na ivici vešto izbegnutzog dramaturškog sterotipa kako sve ne,  siže se prepliće oko ogrome nemani  rodnog  velegrada ili grada kao utočišta, ili usputne stanice između čula i slika, sudbina i biografija, likova i inkarnacija, karaktera i  događaja, kultura i mitova, civilizacija ili začina..Vešto, ubedljivo, čitko i zanimljivo krste se odvojene sudbine različitih likova u različitim mikrodramama s različitom genezom, atmosferom i poetikom. Sugestivna je ta  sinestetička montaža vizuelnih i podtekstualnih  značenja i znakova, preplitanje konkretnih toponima, urbanih detalja,  atributa, opskurnodsti, veduta i i periferije, autentike i splina.
Predstavnici brojnih efemernih klasa od gubitnika do sofisticiranih prevaranata, imbecilnih i prepotentnih vladara situacijom i trenutkom, od sitnih zabluda do velikih prevara, od istinskih žrtava do foliranata. Tu na  tom ušću  Save u  Dunav, gde pristižu ili već žive,  stvarajući ili podnoseći svoje sudbine, oni s dalekog istoka ili oni iz kratkoletećih aviona, emigranti, povratnici ili čestim dolaskom i povratkom raspolućeni neodlučni podnosioci nekog svog ličnog evropskog ili socijalnog konteksta, bonvivani, duhovni kockari, krimosi, narkosi, bosovi, sluge i brojna druga ovovremenska apokaliptično brendirana i pomodna  fauna, odvija se učinak globalnog, sveznajućeg ali i sveosećajućeg pauka koji plete niti pripovesti, nekadašnji protagonisti, iz nekog prethodnog poglavlja u sledećem postaju usputni likovi ili dramaturške premise, ali  ceo jedan uzviženi megapoliski haos diše punim, žestokim i tako ”kardinadlnim plućima” da ideja  borbe za ljubav i opstanak, ličnu slobodu ovde prevazilazi puku konfrontaciju sadržajno preotvorene poetike s feljtonističkom  kvaziscenografijom pomodnih seansi.obreda i manira i  prerasta u ubedljivo štivo koje bez obzira  na punokrvni verizam od stvarnosti ne traži ogledanje već krv, znoj i suze.
Kao što ima kiča u očajničkoj borbi za goli opstanak tako i u motivima, povredama i neurozama svakog pojedinca u utrobi velikog grada, tom utrobnom lavirintu u postupcima, u intimnoj  ili kolektivnoj avanturi, događajima i doživljajima, obrtima ima  i, na prvi pogled, rasterećujućih opštih mesta, gorkih kao jelo bez začina  ili neizbežnih kao ponovljeni kadrovi, kardinalni ili zagušujuća mesta preseka brojnih  puteva, sudbina, namera i gestova. Ogromna, raskošno-strašna neman velikog grada, Beovavilona, guta, vari ili podriguje u sebi i one u njoj rođene pa izbegle  ili one doseljene iz dalekih ili bliskih prostora, one  koji su odatle pobegli i one koji su tu  jer im se tu bekstvo završava. Ko živo meso i odresci duše nabijeni na nadole usmeren kolac, jestiva Celina od ostataka pojedinačnih života  Giros eros- giros tanastos. Spas do spasa, čemer do čemera, utopija do utopije. Što nije pojedeno  do kraja jesu upravo ti mikrosižeji začinjeni verističkim vinjetama ulica, aerodroma, splavova, diskoteka, klubova, živopisne bede, tužne  raskoši, enterijerima  hotela,u dimu ćumura i bljesku silikona…

Uručenje nagrade „Miroslav Dereta” Petru Grujičiću i promocija nagrađenog romana „Beovavilon” obaviće se u Opštini Čukarica početkom decembra, na Dan gradske opštine Čukarica...

V Deretin konkurs za neobjavljeni roman

Nagrada
„Miroslav Dereta“

Na Petom Deretinom konkursu za neobjavljeni roman za nagradu “Miroslav Dereta”,  u periodu 0d 1. marta do 1. jula 2010. godine, stiglo je 133 rukopisa…

Žiri koji je višemesečno radio u sastavu Zoran Bognar (predsednik), Milica Lilić i Radivoj Šajtinac odredio je najuži izbor od 5 rukopisa. To su romani: "Silazak u Atlantidu" Nenada Petrovića, "Beovavilon" Petra Grujičića, "Nebeske Kosturnice" Ranka Pavlovića, "Niko, nigde" Boška Tomaševića  i "Kameni brodovi"  Save Stijepovića.

Informacija o pobedniku konkursa biće objavljena krajem septembra.


V Deretin konkurs za neobjavljeni roman

Nagrada
„Miroslav Dereta“

Na Petom Deretinom konkursu za neobjavljeni roman za nagradu “Miroslav Dereta”, u periodu 0d 1. marta do 1. jula 2010. godine, stiglo je 133 rukopisa…

Žiri koji je višemesečno radio u sastavu Zoran Bognar (predsednik), Milica Lilić i Radivoj Šajtinac odredio je uži izbor od 10 rukopisa. To su romani: "Silazak u Atlantidu" Nenada Petrovića, "Lavirint smrti i samoće" Milovana Stankovića, "Beovavilon" Petra Grujičića, "Muzika Mocartovog pepela" Zdravko Kecman, "Nebeske Kosturnice" Ranka Pavlovića, "Pod kontrolom" Aleksandra Novakovića, "Niko, nigde" Boška Tomaševića, Šlustrik" Milena Alempijevića, "Alhambra-kitnjasta alegorija" Zorana Rosića i "Kameni brodovi" Save Stijepovića.

Informacija o rukopisima koji su ušli u najuži izbor biće objavljena sredinom septembra.


V Deretin konkurs za neobjavljeni roman

Nagrada
„Miroslav Dereta“

Grafički atelje Dereta i gradska opština Čukarica raspisali su peti po redu konkurs za dodelu književne nagrade „Miroslav Dereta“ za najbolji neobjavljeni roman.
Konkurs je otvoren do 1. jula 2010. godine. Rukopise, potpisane punim imenom i prezimenom, slati na adresu:
Grafički atelje Dereta
Vladimira Rolovića 94/ a
11030 Beograd
sa naznakom konkurs za nagradu „Miroslav Dereta“.
Dosadašnji dobitnici su; Slaviša Radovanović za roman Francuska kutija šibica (2006), Laura Barna za roman Crno telo (2007), Vida Nenadić za roman Zoo called London (2008) i Bisera Boškailo za roman Bilija (2009).
Žiri će svoju odluku doneti početkom septembra. Nagrađeni rukopis će izaći iz štampe u toku ovogodišnjeg beogradskog Sajma knjiga. Nagrada koja se sastoji od povelje i novčanog iznosa biće dodeljena u decembru 2010.
Rukopisi poslati na konkurs se ne vraćaju.


DODELA NAGRADE MIROSLAV DERETA

U četvrtak 3. 12. 2009. godine u svečanoj sali opštine Čukarica po četvrti put je dodeljena nagrada „Miroslav Dereta“ za neobjavljeni roman godine. Ove godine dobitnik nagrade je Bisera Boškailo za roman „ Bilija“. Pred velikim brojem novinara, gostiju i prijatelja Grafičkog ateljea Dereta svečanu plaketu je uručila direktor Grafičkog ateljea Dereta Dijana Dereta, a novčani deo nagrade predsednik opštine Čukarica gospodin Milan Tlačinac. O knjizi je govorio predsednik žirija Zoran Bognar i Bisera Boškailo.

Milan Tlačinac i Dijana Dereta uručuju nagradu Biseri Boškailo


IV Deretin konkurs za neobjavljeni roman

Nagrada
"Miroslav Dereta"

Na Četvrtom Deretinom konkursu za neobjavljeni roman za nagradu “Miroslav Dereta”,  u periodu 0d 1. marta do 1. jula 2009. godine, stiglo je 125 rukopisa…

Žiri koji je višemesečno radio u sastavu Zoran Bognar (predsednik), Milica Lilić i Radivoj Šajtinac odredio je širi izbor od 10 rukopisa. To su romani: "Vreme i okolnosti" Aleksandra Novakovića, "Jelisijum" Živojina Petrovića, "Ispovest dobro dresiranog psa" Tihomira Nešića, "Rodoslov pelikana"  Živke Mančić-Stoiljković, "Retro fragmenti" Aleksandre Mokranjac, "Viktor Ajsberg" Aleksandra Marčićeva, "Naustice Brankovića" Silvane Hadži-Đokić, "Vlasnik srećnog trenutka" Marije Šimoković, "Bilija" Bisere Boškailo i "Konture sitnih grešaka" Ivana Jevđenijevića.

 Informacija o rukopisima koji su ušli u uži izbor biće objavljena sredinom  septembra.


III Deretin konkurs za neobjavljeni roman

Nagrada
"Miroslav Dereta"

Grafički atelje Dereta raspisao je treći po redu konkurs za dodelu književne nagrade „Miroslav Dereta“ za najbolji neobjavljeni roman. Konkurs je otvoren do 1. jula 2008. godine za sve romanopisce koji pišu na srpskom jeziku bez obzira da li žive u Srbiji ili u dijaspori i bez obzira na afirmisanost ili starosnu dob. Rukopise, po jedan primerak, slati na adresu:

Grafički atelje Dereta
Vladimira Rolovića 94a
11030 Beograd
sa naznakom konkurs za nagradu „Miroslav Dereta“.

Dosadašnji dobitnici su; Slaviša Radovanović za roman Francuska kutija šibica (2006) i Laura Barna za roman Crno telo (2007). Žiri će svoju odluku doneti početkom septembra. Nagrađeni rukopis će izaći iz štampe u toku ovogodišnjeg beogradskog Sajma knjiga. nagrada koja se sastoji od povelje i novčanog iznosa biće dodeljena u decembru 2008. Rukopisi poslati na konkurs se ne vraćaju.


NAGRADA “MIROSLAV DERETA”

Spisateljica Laura Barna, dobitnica ovogodišnje nagrade „Miroslav Dereta“ za roman u rukopisu, zvanično je primila priznanje naše kuće u utorak 11. decembra. U „Galeriji 73“, na Banovom Brdu, Lauri je plaketu uručila vlasnica Grafičkog ateljea DERETA, Dijana Dereta, a novčani deo nagrade dodelio je predsednik Gradske opštine Čukarica mr Dragan Tešić. O Lauri i njenom delu govorili su predsednik žirija Zoran Bognar i glavni urednik naše kuće Petar Arbutina.


Laura Barna


nagrada Miroslav Dereta


uručenje nagrade


Drugi Deretin konkurs za neobjavljeni roman

OBRAZLOŽENJE

Na Drugom Deretinom konkursu za neobjavljeni roman za nagradu “Miroslav Dereta”, u periodu 0d 1. marta do 1. jula 2007. godine, stiglo je 102 rukopisa… Žiri koji je višemesečno radio u sastavu Zoran Bognar (predsednik), Jovica Aćin i Radivoj Šajtinac odredio je najuži izbor od 5 rukopisa. To su romani: “Regulator» Aleksandra Novakovića, «Crno telo» Laure Barne, «Slavljenik» Đorđa Ocića, «Svi životi Zaharija Neuzinskog» Aleksandra Marčićeva i «Divlji jaganci» Eve Ras.

Na poslednjoj sednici žiri je jednoglasno odlučio da nagrada „Miroslav Dereta” za 2007. godinu (koja se sastoji od povelje, štampanja nagrađenog rukopisa i novčanog iznosa) pripadne Lauri Barni za roman „Crno telo”...

Obrazloženje žirija uz kratke opservacije rukopisa koji su ušli u najuži izbor glasi ovako:

Roman „Svi životi Zaharija Neuzinskog” Aleksandra Marčićeva, za koji je još u sinopsisu ovaj autor 2002. godine dobio nagradu/stipendiju „Borislav Pekić”, predstavlja pravi primer više nego očigledno pristigle i sve dominantnije intelektualne proze visoke erudicije. Sjajno građena kompozicija romana predstavlja nam Aleksandra Marčićeva kao jedno od najprijatnijih otkrića i iznenađenja ovogodišnjeg konkursa i, naravno, kao jednog vrlo zrelog i dobrog pisca koji će zasigurno u najskorijoj budućnosti dobiti svoje zasluženo mesto na topografskoj mapi savremene srpske proze. Kod ovog rukopisa istakli bismo jedan primetan problem, a to je svakako hermetični, gotovo teško prohodni jezik što otežava koncentraciju i tečnu i pitku komunikaciju čitaoca sa romanom što je inače univerzalni, odnosno sveopšti problem intelektualne proze.

Đorđe Ocić u esnafu slovi za tihog, nenametljivog, ali vrlo dobrog i temeljnog pisca. U romanu „Slavljenik”, posvećen profesoru Nikoli Miloševiću koji je preminuo ove godine, Đorđe Ocić je koristeći i imaginarne i konkretne ličnosti iz javnog života gradio intrigantnu fabulu o obmanama i vinostima, o prijateljstvu i ljubavi, o sukobima ideja, o Erosu i Tanatosu... Reč je o jednom zaista dobrom romanu koji se više nego opravdano izdvojio i našao među pet najboljih romana na ovogodišnjem Deretinom konkursu...

Aleksandar Novaković, diplomirani istoričar i dramaturg, piše romane, drame, aforizme, pesme i kratke priče za koje je i više puta nagrađivan. Radi se o jednom vrlo temeljnom i produktivnom mladom piscu kojem se, ukoliko nastavi ovako vredno i posvećeno da radi, smeši svetla budućnost. Roman „Regulator”, osim što je ispisan jednim zaista modernim jezikom i što odiše stilskom prepoznatljivošću, predstavlja nam Aleksandra Novakovića kao velikog majstora dijaloga u čemu mu je zasigurno i ne malo pomogla njegova edukacija, odnosno obrazovanje (podsetimo, Aleksandar Novaković je magistar nauka o dramskim umetnostima iz oblasti studije pozorišta). Niko ne bi trebalo da sumnja ni u kritičarsku ni u čitalačku recepciju ovog romana.

Roman „Divlji jaganci” Eve Ras je zasigurno najbolje literarno ostvarenje do sada ove nekonvencionalne spisateljice i poznate i priznate glumice. Jedan izuzetno dobro građen roman sa intrigantnom fabulom o jevrejskoj porodici i čarobnim refleksijama detinjstva... Ipak, ovaj roman je preobiman što ne navodimo kao manu već kao dilemu u kojoj bi meri, sem originalne transpozicije neposredne priče kroz običaje, naravi, gestove i lične doživljaje zadovoljio oblik, pre svega, kratke romaneskne forme kakva je, svidelo se to nekome ili ne, danas dominantna.

Nagrađeni roman „Crno telo” beogradske spisateljice Laure Barne građen je kroz dve pararelne priče koje se odvijaju u različitim vremenima, ali koje se intrigantnim koincidencijama izuzetno nadopunjuju. Veoma je lepo u ovom romanu što nijedna od te dve paralelne priče (bilo da je reč o prvoj koja je ispisana u formi ispovedne proze junakinje Jelisavete Zalad ili o drugoj u kojoj imamo priliku da po prvi puta vidimo romansirane detalje iz života volšebnog pesnika Laze Kostića) nema intenciju da nadjačava i poništava drugu, što vrlo često nije slučaj u mnogim drugim romanima sa ovakvom kompozicijom. Trebalo bi napomenuti da Laura Barna ne robuje malim i velikim fabulama i da u svim svojim knjigama neguje gotovo sve vrste diskursa: i filozofski i esejistički i poetski i narativni... Svi oni koji su imali priliku da pročitaju njena dva prethodna romana «Protovir» i «Nevolje gospodina T. ili suteren» složiće se da Laura Barna neguje i donosi u srpsku književnost jedan potpuno nov i bogat jezik i rečenicu koji njenim delima daju tako bitan lični pečat i prepoznatljivost...

Uručenje nagrade „Miroslav Dereta” Lauri Barni i promocija nagrađenog romana „Crno telo” obaviće se u Opštini Čukarica početkom novembra, neposredno posle ovogodišnjeg Sajma knjiga u Beogradu...

U Beogradu, 3. oktobar 2007.

Žiri: Zoran Bognar, predsednik
Jovica Aćin
Radivoj Šajtinac


"DRUGI DERETIN KONKURS ZA NEOBJAVLJENI ROMAN"
(najuži izbor)

Na trećem sastanku žirija (Zoran Bognar (predsednik), Jovica Aćin i Radivoj Šajtinac) za neobjavljeni roman za nagradu “Miroslav Dereta” žiri je odlučio da u najuži izbor uđu romani:

Regulator Aleksandra Novakovića,
Crno telo Laure Barne,
Slavljenik Đorđa Ocića,
Svi životi Zaharija Neuzinskog Aleksandra Marčićeva,
Divlji jaganci Eve Ras

Konferencija za štampu povodom objavljivanja imena ovogodišnjeg pobednika održaće se 03.10.2007. u 12h u knjižari Dereta u Knez Muhailovoj 46.

U Beogradu, 18. septembar 2007.


"DRUGI DERETIN KONKURS ZA NEOBJAVLJENI ROMAN"

Na Drugi Deretin konkurs za neobjavljeni roman za nagradu "Miroslav Dereta", u periodu od 1. marta do 1. jula stiglo je 102 rukopisa. Većina rukopisa stigla je od pisaca koji žive i pišu u Srbiji, ali trebalo bi napomenuti da je na ovogodišnjem konkursu bio impozantan odziv i naših pisaca iz dijaspore (Austrija, Nemačka, Hrvatska, BiH, Amerika, Kanada, Australija, Norveška)... Žiri koji je radio u sastavu Zoran Bognar (predsednik), Jovica Aćin i Radivoj Šajtinac za uži izbor od 10 rukopisa izabrali su sledeće romane:

Dijalog sa horizontom Čedomira Ljubičića,
Čuvari dogma Laka Veselinovića,
Regulator Aleksandra Novakovića,
Balerina iz male kutije Milkice Miletić,
Paklena kuhinja Đure Stanojevića,
Crno telo Laure Barne,
Slavljenik Đorđa Ocića,
Svi životi Zaharija Neuzinskog Aleksandra Marčićeva,
Divlji jaganci Eve Ras i
Praktično nemoguć san Aleksandre Mokranjac.

U Beogradu, 4. septembar 2007.


RASPISAN KONKURS ZA NAGRADU „MIROSLAV DERETA“

Grafički atelje DERETA i Gradska opština Čukarica raspisuju drugi po redu KONKURS ZA NEOBJAVLJENI ROMAN za nagradu MIROSLAV DERETA. Rukopise (odštampan roman u jednom primerku potpisan punim imenom i prezimenom) slati na adresu:

Grafički atelje DERETA (za konkurs)
Vladimira Rolovića 94a,
11030 Beograd

Konkurs je otvoren od 01.03.2007. do 01.07.2007. kako za afirmisana imena, tako i za pisce koji do sada nisu objavljivali. Imena dobitnika će biti saopštena do kraja septembra 2007. a nagrađeni rukopis izaćiće iz štampe do sajma knjiga u Beogradu 2007.


Uručena nagrada "Miroslav Dereta"

Konkurs za nagradu za roman u rukopisu „Miroslav Dereta“ dobio je i svoj svečani epilog. Nagrađeni autor Slaviša Radovanović, uprava Mesne zajednice „Čukarica“, kao i čelni ljudi naše kuće, novinari i gosti skupili su se 9. novembra u prostorijama te mesne zajednice kako bi roman „Francuska kutija šibica“ dobio i svoje zvanično priznanje. Autoru Slaviši Radovanoviću tom prilikom uručena je plaketa i novčana nagrada, a on je, prilikom svog izlaganja, istakao značaj književnosti u Srbiji za koju misli da nije centralizovana (u ekonomskom i privrednom smislu reči) več da je podjednako snažna i kvalitetna u svim delovima zemlje. To su pristigli radovi sa konkursa i potvrdili.

Ovo je prvi krug novouspostavljene nagrada, za koju Grafički atelje „Dereta“ želi da preraste u tradiciju, tako da nas novi konkurs očekuje već od proleća.


Deretin konkurs za neobjavljeni roman

OBRAZLOŽENJE

Na prvom konkursu za neobjavljeni roman za nagradu “Miroslav Dereta”,  u periodu 0d 1. marta do 1. jula 2006. godine, stigao je 151 rukopis… Žiri, koji je višemesečno radio u sastavu Zoran Bognar (predsednik), Jovica Aćin i Radivoj Šajtinac, odredio je najuži izbor od 5 rukopisa. To su romani: „Francuska kutija šibica” Slaviše Radovanovića, „Radivoje govori” Milenka Pajića, „Progutajte i ovo” Đure Stanojevića, „Inkrustacija” Aleksandre Mokranjac i „Kovčezi, nož i vjenčanica” Zdravka Kecmana.

Na poslednjoj sednici žiri je jednoglasno odlučio da nagrada „Miroslav Dereta” za 2006. godinu (koja se sastoji od povelje, štampanja nagrađenog rukopisa i novčanog iznosa) pripadne Slaviši Radovanoviću za roman „Francuska kutija šibica”...

Obrazloženje žirija uz kratke opservacije rukopisa koji su ušli u najuži izbor glasi ovako:

Roman „Radivoje govori”, podnaslovljen kao etno roman, Milenka Pajića iz Požege, proverenog i dobrog pisca vrlo zapaženih knjiga, ima jedan vrlo primetan problem – anabazičnost, predočavanje knjige bez kraja iako je globalnom organizacijom vrlo upečatljivih priča skinutih s magnetofonskih traka autor sledio nit suptilne rekonstrukcije nekog pojedinačnog ali i porodičnog života u okvirima vremena i istorijskih potresa. Rukopis je preobiman što ne navodimo kao manu već kao dilemu u kojoj bi meri, sem originalne transpozicije neposredne priče kroz običaje, naravi, gestove i lične doživljaje zadovoljio oblik, pre svega, kratke romaneskne forme. Čak i u izvornoj, obimom potvrđenoj širokoj, sedimentiranoj naraciji mišljenja smo da bi ovaj rukopis morao doživeti izvesna skraćenja pre svega da bi se status beletristički relevantnog jasno artikulisao kroz kompozicione prioritete a ne samo kroz naslagu etnofenomenološkog nanosa.

Roman „Progutajte i ovo” Đure Stanojevića je prijatno otkriće – roman prvenac jednog do sada vrlo malo poznatog autora iz Čoke. Ovaj roman, pisan iz sfere autsajderizma ne odmiče od svog stilskog uzora (Čarlsa Bukovskog), ali na mestima gde se lična biografija utkiva u milje rok generacije, malog mesta i provincijalne prigušenosti roman dobija vrlo autentičnu nijansu u opservaciji i digernecijaciji likova. Roman je, pre svega, kao što smo rekli, značajan u otkrivalačkoj komponenti, sa stanovišta promocije novog imena.

Roman „Inkrustacija” beogradske spisateljice Aleksandre Mokranjac ispisan je jednim zaista ultramodernim jezikom i odiše stilskom prepoznatljivošću. Niko ne bi trebalo da sumnja ni u kritičarsku ni u čitalačku recepciju ovog romana. A ono što posebno intrigira je činjenica da neko buduće delo ove spisateljice svakako bi trebalo očekivati s nestrpljenjem...

Roman „Kovčezi, nož i vjenčanica” Zdravka Kecmana je zasigurno najbolje literarno ostvarenje do sada ovog banjalučkog pisca. Jedan izuzetno dobro građen roman od prve do poslednje rečenice, sa dinamičnom fabulom, gotovo, bez praznog hoda... Ipak, kao poseban kvalitet ovog romana istakli bismo volšebnu karakterizaciju likova koja je, opet, s druge strane, bila glavna zamerka mnogim rukopisima pristiglim na ovogodišnji konkurs...

Nagrađeni roman „Francuska kutija šibica” požarevačkog pisca Slaviše Radovanovića, čitke, uzbudljive i ubedljive kompozicije ispisan je u trećem licu kao paradigma aktivne transpozicije dozirano svevidećeg i sveosećajućeg naratora i u svoj tematski prioritet stavlja specifičan primer marginalca, koji je Srbin, mlad, utekao od domovine i vojske kao što su, devedesetih to učinili brojni mladi ljudi. Autor vrlo vešto dozira sve oblike funkcionalnosti kako sa stanovišta jezika i diferencijacije likova, razmišljanja i gestova tako i sa stanovišta „armiranja” osnovne priče čineći to kroz dva sloja: jedan je poetičko-citatološki a drugi je verističko dramaturški. Utisak ubedljive prozne celine postignut je blagom persiflažom hronologije, premeštanjem aktera obrta i mikrodramaturških pasaža iz odnosne pozicije prema glavnom liku na uzročne inicijacije koje grade čitav jedan milje, pariski splin, specifičan etnoantropološki znak u vaskolikom ali i dnevnom opstanku.

Dijaloške strukture su oslobođene svakog manira ali i predvidive funkcionalnosti, pozicije unutrašnjih monoloških prosjaja, uslovno rečeno, poetički su striktne, ne narušava se kompozicija i ne podleže subjektivnoj, autorsko-retoričkoj unifikaciji. Obeležje konkretnog vremena u konkretnom individualnom predelu, kombinacija pročitanog i stvarnog iskustva, performansa sa stihovima i samoironično preovladanog otuđenja ovaj roman oslobađa opštih mesta, poznatih rešenja, kvaziaktuelne efemernosti vezane za poreklo, običaje, istoriju, stvarnost i ovovremenske neuroze... Ili u najkraćoj opservaciji: dobrom kombinacijom jezika i priče ovaj roman i pored svoje surove dokumentarnosti ne podleže nekim derivatima osavremenjene teorije odraza.

Uručenje nagrade „Miroslav Dereta” Slaviši Radovanoviću i promocija nagrađenog romana „Francuska kutija šibica” obaviće se u Opštini Čukarica početkom novembra, neposredno posle ovogodišnjeg Sajma knjiga u Beogradu...

U Beogradu, 27. septembar 2006.

Žiri:
Zoran Bognar
, predsednik
Jovica Aćin
Radivoj Šajtinac


Deretin konkurs za neobjavljeni roman

Na prvi konkurs za neobjavljeni roman za nagradu “Miroslav Dereta”, u periodu od 1. marta do 1. jula 2006 stigao je 151 rukopis. Žiri koji je radio u sastavu Zoran Bognar (predsednik), Jovica Aćin i Radivoj Šajtinac opredelio se na sastanku održanom 05.09.2006. za 10 romana koji su ušli u uži izbor za nagradu.

To su romani:

  • „Francuska kutija Šibica” - Slaviše Radovanovića
  • „U potrazi za Lanom Kurteš” – Božidara Vasiljevića
  • „Radivoje govori” - Milenka Pajića
  • „Plaža Pržna” - Čedomira Ljubičića
  • „Progutajte i ovo” - Đure Stanojevića
  • „Titon” - Milenka Stojičića
  • „Inkrustracija” - Aleksandre Mokranjac
  • „Atman” - Ivana Ćirkovića
  • „Smrzla su mi se jaja” - Miroljuba Todorovića
  • „Kovčezi, nož i vjenčanica” - Zdravka Kecmana

Najuži izbor od pet romana žiri će objaviti u narednih sedam dana.

U Beogradu 06.09.2006.
Grafički atelje Dereta


Informacije o konkursu za nagradu „Miroslav Dereta“

Na konkurs, koji je početkom aprila raspisao Grafički atelje „Dereta“ – za najbolji neobjavljeni roman – javilo se do sada oko 70 autora što potvrđuje naša predviđanja da će konačan zbir činiti oko stotinak romana. Žiri, koji predvodi pisac Zoran Bognar, smatra da je konkurs potpuno uspeo i da se pokazalo, kako smo i očekivali, da postoji mnoštvo kvalitetnih rukopisa koji stoje u fiokama i čekaju srećnija vremena. Stglo je dosta radova koje su pisali provereni i poznati umetnici, ali i mnogo kvalitetnih rukopisa nepoznatih autora. Posebno nas raduju rukopisi iz dijaspore (Austrija, Nemačka, Hrvatska, Republika Srpska, Australija, itd). Konkurs je imao i lep odjek među etabliranim piscima, te se u esnafu uveliko priča o njemu. Završni datum do kada primamo radove je 1. jul kada počinje intenzivan rad žirija na iščitavanju tekstova. Vesti o radovima koji su ušli u uži izbor objavićemo početkom septembra.


Smrću smrt uništiv
Jevgenije Šifers
GENIJALNA KNJIŽEVNA GRAĐEVINA POSLEDNJEG RUSKOG KLASIKA XX VEKA...
Ostale specijalne ponude
Pripovedač iz Marakeša
Džojdip Roj Batačarja
PRVI DEO MOĆNE TRILOGIJE , KOJA VODI ČITAOCE NA MISTERIOZNO PUTOVANJE KROZ ZEMLJE MAGREBA...
Vidite dosadašnje preporuke
Robert, Lujka i kristalni kovčeg Aleksandra Velikog
Veroslav Rančić
Prekomerna upotreba sile
Vida Crnčević Basara
Terra d oro
Milkica Miletić
ABV - ZABAVNO UČENJE
Internet Krstarica - Srbija i Crna Gora (Jugoslavija) - Serbia and Montenegro (Yugoslavia)
Katalog
Press
Kontiki
februarski kalendar akcija
  © 2005 Dereta | Terms of Use, Copyright, and Privacy Policy