Veoma jasnim i jednostavnim stilom Merilin Jalom na osnovu analize odabranih srednjovekovnih poema dekonstruiše i rekonstruiše vreme kada je ova figura ušla u upotrebu. Ona određuje terminus post quem i treminus ante quem za pojavu „kraljice“ u vizantiskoj i zapadnoevropskoj istoriji kulture. Analizom evolucije šaha autorka zaklučuje da je mesto kraljice u početku bilo nebitno i da je tek vremenom ona postala najmoćnija figura.
Ona postavlja pitanje zašto je to tako i kroz čitavu knjigu na njega odgovara nudeći nam niz zanimljivih i veoma precizno formulisanih argumenata. Prateći istoriju kraljice u šahu, takođe, nudi interesantno putovanje po čitavoj Evropi, počevši od Španije, Italije, Nemačke, Francuske preko Engleske i skandinavskih zemalja do Rusije. U veoma živom narativu Jalomova paralelno predstavlja i povezuje rađanje figure kraljice sa usponom vladarki na evropskim srednjovekovnim dvorovima. Ovakav komparativni metodolški pristup nam na jednistven način daje veoma široku sliku o položaju najmoćnijih žena srednjega veka. Autorka veoma precizno postavlja komparaciju između uspona šahovske figure i uspostavljanja realne političke moći srednjovekovnih vladarki, savladarki i regentkinja i tako nas uvodi u čudesan i za nas uvek mističan svet života, dvorskih intriga i borbi za prevlast na srednjovekovnim dvorovima. Ona zatim „kraljicu“ dovodi u vezu sa Bogorodicom i kultom romantične ljubavi. Oba ova fenomena će značajno uticati na razvoj evropskog društva u kasnijem periodu.