Posledice nerazrešene traume mogu biti razorne. Mogu oblikovati naše navike i način na koji posmatramo svet, vodeći ka zavisnostima i lošim odlukama. Mogu narušiti naše porodične odnose i međuljudske veze. Mogu izazvati fizički bol, simptome i bolesti, i mogu dovesti do autodestruktivnog ponašanja. Ali trauma ne mora biti doživotna kazna.
Ukratko, trauma se odnosi na gubitak povezanosti – sa samim sobom, sa svojim telom, saporodicom, sa drugim ljudima i sa svetom oko nas. Ovaj gubitak povezanosti često je teškoprepoznati, jer se ne dešava iznenada. Može se odvijati polako, tokom vremena, a mi se nesvesno prilagođavamo tim suptilnim promenama, ponekad ih ne primećujući. Ovo su skrivene posledice traume – one koje većina nas nosi u sebi, ne govoreći o njima. Možemo samo nejasno osećati da nešto nije u redu, a da nismo u potpunosti svesni šta se zapravo dešava. To znači da se postepeno podrivaju naše samopouzdanje, osećaj sopstvene vrednosti, blagostanje i povezanost sa životom.Dr Piter Levin