„Roman Zulejha otvara oči veličanstven je početak. On poseduje odliku
prave književnosti – pogađa direktno u srce. Priča o sudbini glavne
junakinje, tatarske seljanke iz doba raskulačivanja, odiše takvom
originalnošću, verodostojnošću i magijom na koje se retko nailazi u
poslednjim decenijama u ogromnoj bujici savremene proze. Autor vraća
čitaoca u umetnost preciznog posmatranja, tananu psihologiju i, što je
najbitnije, u onu ljubav bez koje se čak i najtalentovaniji pisci
pretvaraju u hladne beležnike bolesti vremena. Izraz „ženska
književnost“ nosi u sebi nijansu potcenjivanja – uglavnom po milosti
muške kritike. Roman Guzelj Jahine – van svake sumnje – jeste ženski. O
ženskoj snazi i ženskoj slabosti, o svetom materinstvu, ne na fonu
engleske dečje književnosti već na fonu radnog logora, paklenog
rezervata koji je smislio jedan od najvećih zlotvora čovečanstva. I za
mene ostaje zagonetka kako je mlada autorka uspela da stvori tako moćno
delo koje proslavlja ljubav i nežnost u paklu… Od sveg srca čestitam
autorki na veličanstvenoj premijeri, a čitaocima – na velikoj prozi. Ovo
je blistavi početak.“
Ljudmila Ulicka