Knjiga druga
Videla je njegove oči, tople i plave kao jasno letnje nebo, osetila
dodire za kojima je čeznula i o njima maštala svih tih praznih, teških
godina. Videla je i sebe, onakvu kakva je nekada bila, bosonogu, u
noćnoj košulji, raščupane kose i rumenih devojačkih obraza. Mogla je da
oseti meku, vlažnu travu pod nogama. Jasno je videla svoju majku, i
osetila kako joj nežno ljubi čelo, njene ruke dok joj češljaju duge,
zamršene uvojke i oca kako je brižno pita: „Jesi li srećna, Ema?“
Kao
izuzetno talentovana učenica sa najboljim ocenama, Emilija po preporuci
profesora Kostića dolazi na Bečki univerzitet. Njen mentor je jedan od
vodećih intelektualaca naučne elite s početka tridesetih godina prošlog
veka. Franc Nojbauer u svojoj višedecenijskoj karijeri konačno sreće
studenta vrednog divljenja i odlučuje da mu Emilija postane asistent.
Mlada žena koja se uspinje društvenom lestvicom živi svoj san.
Istovremeno, na imanju Ercegovih, u srcu vojvođanske ravnice, živote
njenih siromašnih roditelja i grofovske porodice prepliću nepredvidive
niti sudbine. Kada nacisti preuzmu vlast u Beču, u godinama rata i
nevolja, između Emilije i profesora Nojbauera razvija se čudan i
jedinstven odnos dva jaka karaktera i briljantna uma: više od platonske
ljubavi, a manje od telesne strasti.
Knjiga uspomena Jelene Bačić
Alimpić je drugi deo trilogije Kazna za greh, roman o sećanjima na
valcere pored Dunava, o raspravama bečkog intelektualnog kruga,
putovanjima austrijskim krajolicima i iskušenjima iz prošlosti. Oda
životu koji pulsira uprkos Drugom svetskom ratu, i uspomenama na ljubav
koju godine ne mogu izbrisati.