Aleksandar Solženjicin je svoje književno stvaranje podredio strasnoj
potrebi da, prema vlastitim rečima, bude “pamćenje, pamćenje naroda koji
je doživeo veliku nesreću”. I u tome je uspeo: on zaista oličava
pamćenje naroda koji je prošao golgotu Prvog svetskog rata, građanskog
rata i revolucije, gulaga, Drugog svetskog rata…
Nezavršeni roman
Voli revoluciju, napisan u zatvoru, govori o događajima koje je
Solženjicin lično iskusio. Čvorovi autorove biografije probijaju se kroz
tkivo priče. Prototip junaka Gleba Neržina, koji će potom biti junak
romana U prvom krugu, zapravo je sam autor. Po svoj prilici, i
Solženjicin je, kao i njegov mladi junak, sve svoje vrline i svu svoju
mladalačku energiju stavio u službu lažnog idola, a suočavanje sa
stvarnošću bilo je bolno i otrežnjujuće. Solženjicin je delo ostavio
nezavršenim verovatno zato što je u njegovom radu prevagnula težnja da
se do kraja posveti dokumentaristici. Bez obzira na to, ono samo
potvrđuje da ga je napisala ruka majstora i velikog umetnika.
Mirjana Grbić