U drugom veku posle Hrista došlo je do neodoljive najezde istočnih kultova — egipatskih, semitskih, iranskih — na latinske provincije Rimskog carstva. Misterije Izide, Serapisa, Kibele i Atisa, sirijskih Baala, Sabazija i Mitre potisnule su bogove grčko-rimskog panteona, potapajući obrede i pojmove strogog „civilnog“ rimskog religijskog sistema u emotivnu i scenski raskošnu bujicu svečanih i inicijacijskih ceremonija, fantastičnu raskoš mitološkog sadržaja, intenzitet mističke i spasonosne težnje. Koji su razlozi doveli do ovog duhovnog preokreta, koje su okolnosti omogućile takvu promenu, čiji je ishod bio trijumf hrišćanstva? Ovo pitanje, od suštinskog značaja za istoriju religija i za precizno određivanje porekla zapadne civilizacije, nalazi se u središtu ovog, danas već klasičnog, dela Kimona.