„Tematika zla, više od bilo koje druge aktuelne teme, ima prioritet zbog
značaja za ljudski opstanak... prisila koja uslovljava činjenje zla
svojom tajanstvenošću postavlja uvek aktuelna pitanja o realnosti jednog
principa koji, prepoznat kao mogućnost opredeljenja, implicira i svoje
kulturne, socijalne i religijske aspekte...
Tokom istorije, zlo
se ispoljavalo na različite načine, a ljudska imaginacija je u njegovoj
funkciji pokazala svoju tamnu raskošnost koja upozorava da ono još uvek
nije izreklo svoju poslednju reč...
Zlo crpe svoju snagu iz
čovekove slabosti i nemoći da mu se odlučno odupre. Ta nemoć je izražena
u prepuštanju političkom i socijalnom negativitetu u kome se i
banalnost zla iskazuje nemogućnošću da se učini dobro. Iluzija o
neposrednoj koristi zla uvek se i rasprskava u društveni košmar iz kojeg
kolektiv nastoji da izađe ulažući mnogo više snage od one koja je bila
potrebna da se zlo blagovremeno spreči.”
Bojan Jovanović