Putujući Mediteranom, pripovedač se pred antičkim ruševinama, zaboravljenim bogovima, umetničkim delima i ličnim uspomenama suočava sa sopstvenim mitovima i osećajem neminovnog gubitka. Autor koristi kombinaciju dijaloga i umetničkih referenci kako bi oslikao emotivna i intelektualna stanja protagonista. Kombinujući autofikciju, filozofsku introspekciju i impresije iz stvarnog i imaginarnog sveta, knjiga istražuje teme prolaznosti, identiteta, sećanja i umetnosti. Roman je napisan u lirskoj prozi, sa fragmentarnim pasažima koji evociraju senzorne impresije.