Prošla su dva i po veka od kada je Ruđer Bošković objavio svoje monumentalno delo Teorija prirodne filozofije svedena na jedan jedini zakon sila koje postoje u prirodi. Teorija je imala veliki uticaj na Boškovićeve savremenike, naučnike XVIII veka, a imala je mnoge sledbenike u XIX i na početku XX veka. Izučavala se u mnogim obrazovnim ustanovama širom sveta. Bila je prisutna u mnogim udžbenicima, knjigama, enciklopedijama…
A onda je sve utihnulo. Danas nije više prisutna u nastavnim programima škola i fakulteta. Sem retkih pojedinaca, naši savremenici, čak i visokoobrazovani ljudi, gotovo da ništa ne znaju o Boškoviću. Ni ko je bio, ni kad je živeo i čime se bavio, a ni po čemu je zaslužan da mnoge ulice, obrazovne i naučne institucije, jedan krater na Mesecu, pa čak i jedna mala planeta, nosi njegovo ime.
U ovoj monografiji pokazano je da je savremena nauka potvrdila ispravnost Boškovićeve teorije. Našim teorijskim i eksperimentalnim radovima, kao i radom u industriji, pokazali smo njenu primenljivost. Time je postignut osnovni cilj monografije ‒ da ukaže na potrebu da se Boškovićeva teorija uvrsti u nastavne programe fizike i hemije osnovnih i srednjih škola, ali i prirodno-matematičkih, tehničkih, tehnoloških i nekih drugih fakulteta.
Naša poruka na kraju je:
Upoznajte Boškovićevu teoriju, da bi je mogli prepoznati u dostignućima savremene nauke… i da bi je mogli primenjivati!