Đo Kopola
ima pedeset godina, bavi se čitanjem vremenske prognoze, a njegov ljubavni
život liči na ringišpil. Ali sve se menja kada njegova bivša žena ode na godinu
dana u inostranstvo zbog posla, pa se on, posle dugo vremena, ponovo nađe pod
istim krovom sa svojim sinom.
Dučo,
devetogodišnjak, pravi je mali rezervoar nezgodnih pitanja i dečje mudrosti. Đo
je oduvek njihov odnos nazivao minimalističkim, ali sada, između haotičnih
jutarnjih buđenja, improvizovanih ručkova i zadataka iz matematike koji prkose
svakoj logici, počinje da otkriva lepotu – i težinu – toga da bude otac s punim
radnim vremenom.
Ipak, nije sam: oko njega se okuplja čitava
galerija neobičnih i pomalo luckastih likova. Tu je njegova majka, uvek spremna
da deli savete koje niko nije tražio, i otac, čovek od malo reči, ali takvih da
se pamte. Tu je i mlađa sestra Lulu, iza koje su
dva propala braka i sin tinejdžer, koja se vratila u roditeljsku kuću zajedno
sa svojom mačkom Mafaldom, obožavateljkom televizijskih talenata. A tu je i Pako Meravilja, dugogodišnji prijatelj, nepopravljivi
optimista i uzoran otac, zaljubljen u život i u ljude, u stalnoj potrazi za
čistom i večnom ljubavlju, uveren da roditelji svakoga dana čine herojska dela.
Ti telefono stasera je ironična i nežna priča o jednoj
sasvim savremenoj porodici – sa svim njenim komplikacijama, haosom i
nepobedivom željom da mašta prevlada – kao i o odnosu između oca i sina, čije
slabosti i smela uzletanja, strahove i želje Lorenco Marone osvetljava
toplim i saosećajnim pogledom. Kroz lepotu nesavršenosti on pronalazi novo,
duboko značenje onoga što danas znači biti otac.
Jer, možda je odgajati dete najveća avantura od
svih.