Pomislio sam: možda je ovo život, tu i tamo
poneki gest koji zaustavlja vreme, trenutak naklonosti, popodne koje niko neće
prepričati, ali će negde ostati urezano.
Džo Kopola ima pedeset godina, posao mu je da
na nacionalnoj televiziji čita uglavnom nepouzdane vremenske prognoze, a njegov
ljubavni život liči na rolerkoster. Preokret nastaje kada njegova bivša žena
zbog posla ode na godinu dana u inostranstvo, a Džo, posle mnogo vremena,
ponovo počinje da živi sa svojim devetogodišnjim sinom Dučom – dečakom koji je
istovremeno neiscrpan izvor neprijatnih pitanja i razoružavajuće mudrosti.
Njihov odnos Džo je oduvek shvatao kao „minimalistički“, ali sada, između paničnih
jutarnjih buđenja, improvizovanih ručkova i školskih obaveza, počinje da
otkriva i lepotu, a ne samo teret očinstva.
Kao da to nije dovoljno, Džo je okružen
čitavom družinom specifičnih likova: majkom, uvek spremnom da udeli netraženi
savet; ocem koji svaku rečenicu isporučuje kao nokaut; mlađom sestrom Lulu,
majkom tinejdžera i cimerkom mačke Mafalde... A tu su i Pako Meravilja, stari
prijatelj i nepopravljivi optimista, koji veruje da, bez obzira na sve, očevi
svakoga dana rade izuzetne stvari, kao i različite žene, koje brzo ulaze u
njegov život i još brže iz njega izlaze.
Zvaću te večeras je
duhovita, ironična i nežna priča o porodici – o njenoj haotičnosti, sitnim
katastrofama i ljubavi koja opstaje uprkos svemu. Marone toplo i
saosećajno prikazuje odnos oca i sina, njihove strahove, želje i pokušaje da se
snađu u svetu koji retko nudi jednostavne odgovore. Veličajući lepotu
nesavršenosti, autor ovog romana slika dubine i značenja savremenog očinstva,
uveren da je odgajanje deteta najveća, najnepredvidljivija i najlepša
pustolovina u životu.
Prevod sa italijanskog: Gordana Subotić