Tragom mnoštva evropskih putnika namernika, koji su stizali sa raznih strana i različitim povodima, Đorđe S. Kostić nas svojom knjigom – kulinarskim bedekerom i azbučnikom srpskog "blagoutrobija", vodi kroz Srbiju devetnaestog veka. U zemlji koja je postepeno dobijala svoje prepoznatljive obrise na karti Evrope, kao ulazna kapija na putu ka nepoznatom, haotičnom ali izazovnom "Orijentu", stranci su srdačno dočekivani i ugošćavani za kneževskom i kraljevskom trpezom, u prvim beogradskim modernim hotelima, palanačkim kafanama, manastirskim konačištima, putničkim svratištima, seoskim krčmama i kolibama ili uz ognjište pod vedrim nebom. Zapažajući posebnosti "srpskog jelovnika", uočavali su uticaje, različite lokalne kuhinje, njegove dobre i – povremeno za njih – njegove teško svarljive osobine, oslobađali se predrasuda o domaćinima i zemlji. Kroz "prizmu jelovnika" prelamali su se i procesi "deorijentalizacije", i "evropeizacije" promene socijalnih, privrednih i kulturoloških obrazaca mladog srpskog modernog društva. "Uvek treba znati šta u kojoj zemlji ljudi jedu; od seljaka u kolibi do princa... Jer to omogućava da se shvati nacionalno bogatstvo i sazna više o lokalnim resursima."