Iz predgovora:
Ljudi obično pišu svoje autobiografije na kraju životnog puta da bi zabeležili uspehe. Ja nisam na kraju svoga puta. Još držim predavanja i konsultacije širom sveta i otvorio sam novo polje za primenu moje metodologije ozdravljenja kompanija i vlada, pa i ličnog i porodičnog života.1 Zašto onda, ako nisam na kraju svoje karijere, pišem memoare?
U svom životu sam mnogo patio i mnogo učio. Postigao sam uspeh u poslu i nizao sam neuspehe u ličnom životu. Dok sam se borio, učio sam. Život je borba; učenje ga čini vrednijim. Možda bi ono što sam naučio moglo da zainterusuje one koji se suočavaju sa sličnim izazovima.