„U uvodnoj studiji podrobno se raspravlja o vrstama meditativnog fragmenta i njegovoj strukturi: sa naročitim osvrtom na razlike između meditativnog fragmenta u odnosu na ostale tipove fragmenata u meditativnoj prozi. Precizno odredivši pripadnost Andrićevih Znakova pored puta onoj vrsti pisanja koja pripada duhu moralista, Stanišić je naznačio duhovnu fizionomiju dela velikog pisca. U narednim poglavljima svoje studije, on je opisao odnos meditativnog fragmenta i drugih vrsta Andrićeve proze. Tako je uspostavio precizna razlikovanja unutar pripovednog diskursa Ive Andrića. Sa tipova književnih žanrova, on – u narednim poglavljima – prelazi na opisivanje tematske raznovrsnosti meditativnih fragmenata i posebno izdvaja – kao njihovo misaono-emotivno žarište – problem piščevog dualizma kao pogleda na svet. U ovako postavljenoj studiji se sa određenja književnog žanra prelazi na složenije tipove književnog govora, pa na tematizacijsku raznovrsnost, da bi se na kraju osvetlila i misaona dimenzija ukupnog pripovednog diskursa…” Iz recenzije prof. dr Mila Lompara
„Nesvagdašnjom analitičnošću, Stanišić je uspeo da ukaže na tematsku srodnost i druge veze među fragmentima, bazirajući ih na idejni sloj koji je autor povezao sa dvema egzistencijalnim odrednicama, a to su: bolna svest i svagdašnje Ja, što će budući čitalac prepoznati kroz predstavljenu tematsku razuđenost Andrićevih Znakova. Istina, za prethodne tri decenije o Andriću je dosta napisano, kao što se i sada piše, i pisaće se, ali je dvostruka korist od ovako zamišljenog pristupa Andrićevoj fragmentarnoj prozi. Prvo, običnom čitaocu to je prečica da se približi meditacijama našeg nobelovca, a uže stručnim istraživačima podloga da se i dalje nastavi u osvetljavanju ove ‒ u osnovi samostalne ‒ prozne forme, i ukaže koliko se ona, i kako, integriše u obimnija prozna ostvarenja, što je zadatak budućih književnoteorijskih istraživača… ”
Iz recenzije prof. dr Mihaila Šćepanovića