Ninova
nagrada za roman godine.
„Bezdno je evropski
roman.“ Phoebus
„Bezdno predstavlja obnovu
epistolarnog romana u srpskoj književnosti.“ Nikša Stipčević
„Tri toka romana – sve samih pastiša, knez Mihailovоg
'Dnevnika', 'Beležnice' Anastasa Jovanovića i 'Pisama' kneginje Julije –
susreću se u istoj reči: BEZDNO.“ Jovan Ćirilov
Od ponovnog dolaska na srpski presto 1858, do rastanka sa
kneginjom Julijom 1865, ovaj roman prati zbivanja u Srbiji i na srpskom dvoru,
uglavnom kroz unutrašnja proživljavanja protagonista – kneza Mihaila
Obrenovića, upravnika dvora i fotografa Anastasa Jovanovića i kneginje Julije
Hunjadi. Oživljen jezik ondašnje epohe, upečatljivi portreti istorijskih
ličnosti i lična drama kneza Mihaila, ispričana kroz prizmu svedočanstava troje
savremenika, utvrđuju ovaj roman kao jedan od bitnih iskoraka u novijoj srpskoj
književnosti, postavljajući istovremeno pred čitaoca pitanje: ko je, uistinu,
bio knez Mihailo?
Ko je, uistinu, bio knez?
Pravog odgovora nema, Ni u
prošlom, ni u sadašnjem vremenu.
U traganju za mogućim
odgovorom, prizivamo u pomoć činjenice, stvarne i izmišljene, prozirnost
stvari, u koju je verovao Nabokov, bezuzročno podudaranje pojava, koje je Jung
nazvao sinhronicitetom a koje ćemo mi zvati čudom podudarnosti.
I polazimo, u neizvesnost i
neprozirnost…