Savremena psihoterapija, toliko posvećena kritičkom samoispitivanju i istrajna u iskopavanju najdubljih slojeva misli, udaljila se od ispitivanja našeg straha od smrti, najvažnijeg i sveprisutnog faktora koji je u osnovi velikog dela našeg emocionalnog života. I sam Jalom tvrdi da je to udaljavanje osetio i na sopstvenoj koži u razgovorima sa prijateljima i kolegama za vreme dok je pisao ovu knjigu. Čim bi čuli da piše o prevazilaženju straha od smrti – ubrzo bi svi u razgovoru prešli na drugu temu!
Jalom smatra da se sa smrću trebamo suočiti kao i sa drugim strahovima. Treba da razmišljamo o svom konačnom kraju, da se upoznamo sa njim, da ga razložimo i analiziramo, da ga razumemo i da odbacimo užasavajuća detinja iskrivljena shvatanja o smrti.
Gledanje smrti u lice, uz smernice, ne samo što savladava strah već život čini upečatljivijim, dragocenijim i vitalnijim. Stoga se Jalom koncentrisao na pitanja kako ublažiti strah od smrti i kako prepoznati i iskoristiti iskustva koja otvaraju oči.