Imali su naši preci dva poprišta svog života: bojno polje i domaće ognjište. I sve što je u narodnoj književnosti stvoreno, nastalo je povodom zbivanja na životnim poprištima naših predaka, na bojnom polju i u okviru doma. A dom nije bila samo uboga koliba u mašti viđena i u pesmi opevana. Imati razvijenu samosvest znači dobro poznavati sebe, svoje pretke, svoj narod i svoje korene, jer čovek bez korena je kao drvo bez korena, običan balvan.