Leksikon YU mitologije obuhvata preko četiri stotine stranica povelikog formata; sasvim dovoljno da se u njemu nađu stotine onih spominjanih "podataka naše mladosti", poređanih u vidu paraenciklopedijskih odrednica, razbacanih u abecednom šarenilu od cirkusa Adria do igre Žmurke. Već i iz ovoga možete videti da je Leksikon mesto pune kreativne slobode, prava ukoričena svetkovina internedisciplinarnosti: pojmovi u njemu obrađeni mogu biti i opštepoznati geografski toponimi i gradski kafići sa aurom, i znamenite istorijske ličnosti i lokalni marginalci i luzeri, prevratnički rok bendovi i turbonarodnjačke kemp-ikone, sitni đački gadžeti i mitološki JUS-automobili (fića ili tristać), seks-bombe (postoji čak odrednica "drkanje na zvezde"!) koliko i groteskni treš-zabavljači, mali prehrambeni kultovi i alkoholni rituali, filmadžije i pisci koliko i ulični usmeni tribuni, kultni bioskopi i pozorišta, ali i opskurni pajzlovi u kojima se do prvih jutarnjih tramvaja miniralo socijalističko ćudoređe, blago bizarni "narodni običaji" koliko i uporišne tačke urbanih plemena u onim dekadama u kojima su njihovi pripadnici bili "mladi i zdravi kao ruža", "kanonski" filmovi, knjige ili ploče koliko i sveprepoznatljivi polit-slogani, blesave i dražesno naivne TV-reklame koliko i muškobanjasti JNA-žargon ili pak ZUR-ovski "samoupravljački" diskurs u svom poodmaklom autoreferentnom ludilu.