Od sina do sina koji ima sina, kroz razgovor dva prijatelja, između “drugova i gospode”, rata i mira, slobode pojedinca, sudara polova, ljubavi i samoće prolaze niti surovosti i blagosti, kroz prošlost i sadašnjost časovi i godine nestaju kao i “miris suncem osušenog origana zgaženog oslobođenim, bosim stopalima”.