Ova knjiga je po svojoj tematici jedinstvena u srpskoj medievistici. Njome se u srpski srednji vek uvodi „istočno pitanje“ koje je bilo potpuno zapostavljeno, kao i značaj odnosa sa Tatarima. Ona otvara puteve za nova promišljanja o sudbini jugoistočne Evrope, a zahvaljujući svom poletnom stilu nesumljivo će naići na interesovanje čitalačke publike.
Autor je koristio veoma široki krug izvora, od kojih su neki po prvi put upotrebljeni u istoriografiji u ovom tematskom kontekstu. Naoružan impresivnom erudicijom i objektivnošću, on daje primer za novi pristup izučavanju naše zajedničke balkanske istorije potragom za širim, nadnacionalnim kontekstom i rušenjem pojedinih uvreženih i neutemeljenih predstava.