Osvetljavanje prostora savremene kulture iz ugla dehumanizacionih procesa koji nastaju u sprezi medijskih i političkih praksi čiji je krajnji ishod totalna predvidivost, kontrola i nadzor u svetu kontrolisanom moćnim polugama orvelijansko-hakslijevskog totalitarnog sistema, sa medijima kao energetskom polugom diskurzivnog režima. U tom smislu, identifikacija unutrašnje logike i specifičnosti pojedinih tehnologija ili tehnoloških fenomena, podrazumevala je analizu implikacionih dimenzija njihovog uticaja na kolektivnu percepciju prostora i vremena, kao i materijalnih i političkih posledica ovakvog zaokreta.