Iz svoje književne radionice Ramiz Hadžibegović, alhemičar davno zaboravljenih snova, opet nam donosi svoje gotovo mitske priče, na način da vječitim nostalgičarima vraća nadu da nije sve izgubljeno. Naprotiv, čuvajući sjećanja, on je sačuvao jedan oduhovljeni mikrokosmos, jedan svijet po kojem se, koliko-toliko još raspoznajemo, po tradiciji i običajima kazujemo, podjednako sa sjetom i radošću.
U toj čulno-poetičkoj magiji, Hadžibegović portretiše jedan život izvoran, puten, ničim neomeđen, u čijem se tkanju ljudska duša istovremeno raduje i tuguje od boli, snova, meraka i sevdaha, sve dotle dokle čovjek samog sebe vodi i dokle ga širina svijeta zavodi.
Dodir nepovrata, knjiga je književne topografije, podjednako i za porodičnu i opštu biblioteku i, naravno, za muzej kulture sjećanja. Ramiz Hadžibegović iz svoje bogate antikvarnice daruje nam malo-veliko kulturološko-fenomenološko parče intime naše duhovne prošlosti, običaja, navika, ostavljajući ga u nasljeđe kao kristalno ogledalo u kome će buduća vremena i ljudi tragati za (sno)viđenjem dodira i svjetova u kojem je život nosio ime stvarnog života. Mnogo stvarnije od današnjeg. Konačno, Ramiz Hadžibegović je, autentičnim i nesvakidašnjim esejističkim štivom, izbrušenim u draguljarnici njegovog duha, markantni svjedok i tumač znakova, tema i priča naše dalje i bliže prošlosti, na način da će se po njegovim literarnim mapama u dalekoj budućnosti rekonstruisati ljepota jednog izvornog svijeta i čovjeka kakve smo nekad znali.
Željko Rutović