Mit o Ozirisu, sudiji duša u Donjem svetu i pastiru besmrtnosti, bio je
srž starog Egipta. Njegovi počeci naziru se u praskozorje istorije, a
kraj je zapisan 391. godine, kada je vizantijski car Teodosije naredio
da se zatvore paganski hramovi u Egiptu. Do tada, kult Ozirisa i Izide
bio je poštovan ne samo u starom Egiptu, već i širom Rimskog carstva.
Bojana Mojsov oslikava kult Ozirisa i njegov razvoj tokom 3.000 godina
egipatske istorije. Vodi nas kroz brojne zapise o Ozirisu iz trećeg
milenijuma pre Hrista, sve do rimskog osvajanja Egipta, pokazujući nam
da je kult Ozirisa bio najpopularniji i najtrajniji od drevnih religija.
Prikazuje nam na koji način kult vodi direktne korene za mnoge ideje,
osobine i običaje u hrišćanstvu, uključujući i koncept svetog trojstva,
krštenja u svetoj reci i zavet pričešća. Otkriva uticaj kulta na druge
zapadne mistične tradicije i grupe, kao što su alhemičari, Rozenkrojceri
i masoni.