Vladimir Ćorović kritički sagledava srpsku istoriografiju, počevši od neposrednih i rečitih spisa dokumentarno-memoarskog karaktera poput dela Prote Matije Nenadovića i Vuka St. Karadžića, koji pišu o Prvom srpskom ustanku, do Slobodana Jovanovića, koji je pisao o istoriji Srbije druge polovine 19. veka. Osim prikaza konkretnih dela, Ćorović iznosi zanimljive biografske podatke: mladog Njegoša na početku vladavine, tragičnu sudbinu neustrašivog buntovnika Petra Kočića, sudbine istaknutih nacionalnih radnika poput Jovana Skerlića, Jovana Cvijića, ali i drugih, široj publici manje poznatih ličnosti, poput Ivana Jukića, koji je otvorio prvu knjižaru, muzej i književno društvo u Bosni i Hercegovini, i mnogih srpskih diplomatama koji su uspomene pretočili u memoare.