Ovim učenjem, donetim iz Vavilona, mudraci Izrailja postavili su temelje novog, prepoznatljivog judaizma. Tajne vavilonskog misticizma i magije, koje su činile osnovu učenja Kabale, postale su široko rasprostranjene među pohađačima Jamna akademije i sledbenicima Akibe. Oni su takođe u jevrejsku svest uveli novu koncepciju o prirodi Mesije. On je sada gubio svoje božansko dostojanstvo i očekivalo se da bude jednostavan čovek, svetovni car Jevreja, uništitelj neprijatelja Izrailja.
Proročka objašnjenja o zagrobnom životu zamenjena su doktrinom o preseljenju duša, pozajmljenom od Haldejaca. U početku je novo učenje judejskih sveštenika držano u tajnosti, ali onda, da bi ga sačuvali, nastala je sekta fariseja. Malobrojni, ali čvrsto povezani, obavezujući svoje članove na najstrožu tajnost, fariseji su neumorno težili dvostrukom cilju: da preuzmu političku moć i postepeno privuku verovanja naroda svom tajnom učenju. I u potpunosti su postigli oba ova cilja. Fariseji su preuzeli kontrolu nad sudskim institucijama, dominirali su Sinedrionom i imali takav uticaj da su sudije, pa čak i sami sveštenici, bili potpuno zavisni od njih.