„Dok su gotovo sve nacionalne filologije i predmetno i sadržajno nesporne, dotle srbistiku prati veliki broj javno iznesenih ne samo nedoumica nego i manipulacija, koje izricahu i još uvijek izriču mnogi zvani i nezvani (nazovi)lingvisti. A najviše nedoumica izazivaju manipulacije oko sadržaja i opsega pojma srpski jezik. Bez odgovora na pitanje šta je to srpski jezik, srbistika ne može ni jasno ni precizno identifikovati sadržaj svog osnovnog predmeta istraživanja. Je li današnji srpski književni jezik po svom obimu i sadržaju podudaran sa svojim Vukov(sk)im početkom, ili je njegov obim i sadržaj uslovljen geografskim granicama Srbije kao matične srpske države – pitanje je koje pred istraživača srbistike nameću aktuelne a nenaučne stvarnosne činjenice. Da to pitanje, što ga aktuelna stvarnost nameće, i nije pravo naučno pitanje, vidi se po tome što se njegova nesuvislost bjelodano iskazuje već poređenjem sa srodnim jezicima u svijetu. Uzmimo, na primjer, već pominjani njemački ili engleski jezik. Da li se danas sadržaj i opseg pojma njemački ili engleski književni jezik vezuje samo za teritoriju Njamačke, odnosno Engleske? Vjerovatno danas nema nikoga ko bi na dato pitanje odgovorio potvrdno. Jer, osim što je njemački jezik književni jezik u Njamačkoj, on je takođe, pod istim imenom, književni jezik i u Austriji, i dijelu Švajcarske i u Luksemburgu, i u Lihtenštajnu. Njamački kao književni jezik ne upotrebljavaju, dakle, samo Nijemci nego i Austrijanci i dio Švajcaraca i Luksemburžani, i Lihtenštajnci. Svi oni ga smatraju svojim književnim jezikom, i svi ga zovu njemački jezik. Engleski još bjelodanije potvrđuje njemački primjer: njim se govori u desetinama zemalja svijeta mimo Engleske, ali se u svima njima on zove engleski jezik…” – Autor