Jedan od najvećih francuskih poznavalaca antičke filozofije, Pjer Ado, smatra se jednako velikim stručnjakom i za Getea. Motiv koji ga je vodio kod proučavanja antičkih filozofa – filozofija ne naprosto kao teorijska disciplina, već kao način života – vodi ga i u tumačenjima velikog nemačkog pesnika. Tema knjige o Geteu jesu duhovne vežbe. Taj izraz, kako naglašava Ado, nema religijsku konotaciju, već je reč o činovima intelekta, imaginacije ili volje koji se odlikuju svrhovitošću. Svrha je, pak, preobražaj sebe samog, usavršavanje. Zbog toga je, u prvoj vežbi nadahnutoj Geteom, potrebno suočiti se sa sadašnjim trenutkom, potrebno je odbaciti tegove prošlosti, odnosno budućnosti. Druga vežba je pravljenje odmaka od pojedinačnih stvari i suočavanje s celinom. Treća vežba oslanja se na osnovni Geteov stav: čovek je biće nade. Zbog svega toga, zbog mira sa sobom i svetom, memento mori, ne zaboravi da si smrtan, a to znači: ne zaboravi da živiš.