Psihoanalitička praksa je neodvojiva od njene teorije. Ova knjiga se, upravo, rukovodi navedenim uvidom. Osnove psihoanalitičke prakse shvaćene u smislu danas već uveliko klasičnog talking cure-a nužno podrazumevaju refleksivno poznavanje logike ustrojstvastruktura nesvesnog. Tako nešto, naprosto, ne biva moguće bez ozbiljnog uzimanja u obzirstrukture i dinamike čovekove jezičke kompetencije. Normalnost i patologija subjekta analitičkog iskustva bitno se očitavaju u polju govora. Za psihoanalizu su relevantne idiosinkrazije i aberacije govorećeg subjekta, kako na semantičkom tako i na prozodijskom planu. Govor subjekta analitičkog iskustva nije vođen samo lingvističkim strukturama nesvesnog, već i sadržajima prisutnim u džepovima psihoticizma, koji, neminovno, uvode u igru ono prelingvističko, prozodijsko. Međuigru značenja i zvuka i njihovih efekata. S tim uvezi, nameće se pitanje: da li se, i na koji način, pomenuti uvidi mogu dovesti u sklad sapoznatom Rikerovom tezom o neophodnosti kako hermeneutike tako i energetike upsihoanalizi?
Br. str.:
216
Povez:
broš
Format:
21 cm
Pismo:
latinica
ISBN:
978-86-6263-361-3
Težina:
300g
Godina izdanja:
2021
Izdavač:
Akademska knjiga