''Ono što možda najviše osvežava i ostavlja najjači utisak kod Haselovih knjiga je to što on skupinu vojnika Vermahta ne koristi kao sredstvo za još jedan dosadan prikaz svih zala nacizma, već preko njih daje analizu znatno većeg i opasnijeg zla - rata samog po sebi - bilo kog rata, bilo kada, bilo gde. Sasvim sigurno da ovi ljudi nisu junaci; nisu čak ni antijunaci u smislu u uobičajenom shvatanju. Oni ubijaju, puštaju ljude na slobodu i šale se sa podjednakom lakoćom, čak jedan drugom zagorčavaju životi stalno gledaju da bar nešto ućare. Dosta iz njihovog držanja je, naravno, oprostivo u tom okruženju, ali ne sve. Kao ishod, ostavljeni smo da razmišljamo o punoj složenosti rata, i o punoj složenosti čoveka...'' (Richard B. Luhrs)